Tikal

To je to. Turistička atrakcija broj jedan u Guatemali, nezaobilazno mjesto na putovanju Centralnom Amerikom. Impresivan majanski grad koji je živio čak 4 stoljeća, i u ta 4 stoljeća dominirao cijelim majanskim područjem. Smješten duboko u džungli regije Peten, Tikal je također i nacionalni park, kako zbog svoje arheološke vrijednosti, tako i zbog divlje i negostoljubive prirode u kojoj se nalazi.

Stablo Ceibe - nacionalni simbol Guatemali. Maje su vjerovale da ovo stablo povezuje podzemlje, zemaljski svijet i nebo. Tijekom sječe šuma Ceiba se uvijek ostavljala netaknutom.

Površina nalazišta proteže se na 16 kilometara kvadratnih (grad je bio još veći), a sam grad nije otkriven sve do 1848. godine! Pokušajte zamisliti kakav je to neprijateljski i nepristupačan teren za ljude. No, upravo je ta gusta džungla omogućila očuvanje ovog veličanstvenog grada. Ozbiljnija iskapanja u Tikalu započela su tek 1956. godine, a vjeruje se da je tek 20% pronađeno i restaurirano. 

Jedna neiskopana

3D prikaz, preuzeto sa www.tikalpark.com/map.htm

Značenje imena Tikal je "kod izvora vode", no to nije bilo tadašnje ime grada. Također se spominje i naziv koji bi u prijevodu značio "mjesto mnogih glasova". Vjeruje se da je ovaj grad na svom vrhuncu, od 682. do 909. godine, bio veličine 130 kilometara kvadratnih s otprilike 100 tisuća stanovnika. Također je posjedovao impresivni sustav za upravljanje vodama, što je bilo od iznimne važnosti za vrijeme suhe sezone. Tijekom većine vremena Tikal je bio pod utjecajem grada Teotihuacan, koji se nalazio 1000 kilometara sjeverno, u današnjem Meksiku. Utjecaj ovog grada vidio se u arhitekturi i načinu pisanja. 

Ambiciozni građevinski projekti izgradnje piramida potaknuti su, naravno, famoznim majanskim kalendarom. Vladari Tikala gradili su dvostruka piramidalna zdanja na kraju svakog K'atuna, 20godišnjeg razdoblja. Takve piramide građene su jedna usporedna s drugom, ravnog vrha i sa stepenicama na svakoj strani. Za sada, u Tikalu je pronađeno 9 takvih zdanja.

Glavni trg

Vladari Tikala također su gradili priamide koje su se često upotrebljavalo kao mjesto za njihove pokope. Dvije takve piramide koje su nazvane Temple 1 i 2 nalaze se na samom glavno trgu. Hram 1 ili Hram velikog jaguara nalazi se na istoku trga i visok je 44 metra. Na vrhu hrama nalaze se slike vladara Jasaw Kaan K'awila koji je vodio Tikal do pobjede nad najvećim neprijateljem, gradom Calakmulom. Unutar hrama pronađena je i njegova grobnica koja je sadržavala mnoga luksuzna dobra, poput krzna jaguara, žadi, ali i umjetničkih rezbarija na ljudskim kostima. Za Hram 2 se vjeruje da je bio posvećen vladarevoj ženi Tun Kaywak, iz grada Yaxha koji je udaljen 30 kilometara od Tikala, a njihov brak je samo zapečatio snažan politički savez dvaju gradova.

Hram 1 ili Hram velikog jaguara

Hram 2

Sjeverno od dvaju hramova nalazi se područje nazvano Sjeverna Akropola. To područje korišteno je za pokop gradske elite i vladara. Centralna Akropola ili samo jednostavno Palača bila je palača vladara Chak Tok Ich'aaka koji je vladao oko 375. godine. Na početku prilično skromno zdanje, no s vremenom palača je proširena s mnogo dvorišta i spremnikom za vodu. Na istočnoj strani bilo je izgrađeno igralište za majansku igru s loptom. 

"Izgubljeni svijet" najraniji je izgrađeni komples, a izmjenjivan je nekoliko puta do 4. stoljeća naše ere, kada je imao oko 30 metara visine. Ovaj kompleks također je služio kao konačno počivalište za elitne pripadnike društva.

Mundo perdido

Hram 4 visok je oko 70 metara i najviša je struktura u Tikalu. Naziva se još i "Hram dvoglave zmije" i jedini je hram na koji je dopušteno popeti se. Pogled s vrha hrama je impresivan, a ova lokacija također je poslužila i snimanju Star Warsa: Episode 4 i predstavljala je pobunjeničku bazu na mjesecu Yavin 4.

O razlozima pada Tikala još se uvijek raspravlja. Neki dokazi o velikoj suši postoje, a kako je grad rastao posječena su mnoga stabla, što je doprinijelo smanjenju padalina i direktno utjecalo na usjeve. Nakon napuštanja grada džungla je ponovno pokrila ostatke ovoga grada, koji je čekao kraj 19. stoljeća da bude ponovno otkriven.

Jedno od mjesta za majanske ceremonije vatrom. Dopuštanje tih rituala bila je jedna od točaka u mirovnom sporazumu nakon rata, a službeno je dopuštena godinama kasnije, tek 2002. godine.