Livingston

Livingston (ili La Buga, u prijevodu „usta“), gradić pošteno izoliran od ostatka države, potpuno je jedna drukčija Guatemala. Uz već spomenuta 23 majanska jezika i španjolski,, u Guatemali se priča i Garifuna, jezik manjine koja je svoj centar pronašla upravo u Livingstonu. 

Narod Garifuna došao je u Guatemalu i susjedne zemlje s otoka St. Vincent. Godine 1635. na ovom otoku nasukala su se dva broda koja su dovodila robove iz Nigerije koji su se „pomiješali“ s lokalnim karipskim stanovništvom i tako stvorili Garifuna kulturu koja obuhvaća elemente karipske, ali i zapadno-afričke kulture. 

U 18. stoljeću Britanci su, nakon što su jedva osvojili otok St. Vincent, odlučili preseliti cijelo Garifuna stanovništvo na otok Roatan u Hondurasu.  Tada su se umiješali i Španjolci koji su ih dalje preselili u današnji Belize, a od tamo dovoljan broj ih se preselio u Guatemalu, gdje su osnovali upravo ovaj grad.

Dugo vremena Livingston je bio utočište samo za Garifuna stanovništvo, no tijekom civilnog rata poslužio je kao sklonište mnogim drugim stanovnicima. Zbog svoje izoliranosti (nema ceste, samo džungla i brodićem) područje je bilo prilično sigurno od ratnih nevolja. Zbog toga se danas u malenom gradiću može vidjeti crno Garifuna stanovništvo, Q’eqchi’ Maje i Ladino stanovništvo Guatemale, ali i kineska i hindu manjina! Prilično šareno za grad s oko 17 000 stanovnika. 

Većina stanovništva, ako ne preživljava od turizma, bavi se ribolovom. Zato ni ne čudi poštena ponuda morske hrane. Ono što oduševljava sve turiste i što je obavezno probati je Tapado, juha od morskih plodova s kokosovim mlijekom i platane, malo oveće banane koja se ne može jesti sirova. Iako mi je kombinacija zvučala neobično i nisam baš bila sigurna koliko će mi se svidjeti, totalno sam se oduševila neobičnim okusom. K tome, u juhu još ubace cijelu ribu, ogromnog raka , školjke, škampe,... pa se na kraju  i pošteno najedeš. 

Na 5 km od Livingstona nalaze se vodopadi nazvani Los Siete Altares.

Playa Blanca privatna je plaža na oko pola sata brodićem od Livingstona. Na karipskom moru plaže su od bijelog pijeska, za razliku od pacifičke obale. Plaža je prekrasna, egzotična i stvorena za čistu uživanciju. No more, pretpostavljam zbog kišne sezone, je bilo žućkasto i meni totalno neprivlačno, a vjerujem da bi bilo svakome tko je odrastao na Jadranskom moru.  Na povratku s idilične plaže našu malu barkicu zapljusnula je kiša i veliki valovi, a negdje na pola puta smo ostali i bez benzine. Vozač je bio prilično smiren dok je čekao da neka druga barkica prođe i pomogne. Srećom, nekoliko njih je prošlo i svaka je udijelila benzin u bocama od pola litre vode, pa smo pomalo, pola litre po pola litre i uz pauze između, stigli, mokri od vrlo vruće kiše, do Livingstona. 

Nakon provedenih nekoliko dana u ovom sparnom području i nakon bezbroj uboda pješčanih muha, uputili smo se prema El Petenu, srcu majanske kulture i domu bezbroj majanskih ruševina.