San Cristobal, Chiapas i Zapatisti

San Cristobal de las Casas smatra se kulturnim središtem regije Chiapas, jugoistočne regije Meksika. Oko trećina stanovništva ovog grada su Tzotzil i Tzeltal Maje, a grad se na njihovom jeziku zove Jovel, „mjesto u oblacima“. Grad nema pretkolonijalnu povijest, a njegova arhitektura odiše španjolskim kolonijalnim stilom. Prije puta čula sam dosta usporedbi s Antiguom, i da, fasade su slične, ali ovaj grad je puno čišći i ograniziraniji. Na svakom kantunu stoje uredne kante za smeće, podijeljene na organski i neorganiski otpad. Ja bih u Antigui, ali i u ostalim mjestašcima u Guatemali bila zadovoljna sa bilo kakvom kantom, samo da su česte, a ne jedine na centralnom trgu i to je to. Tako jednostavno, a značajno bi smanjilo količine otpada na ulicama.

Katedrala

Glavni trg Plaza 31 de Marzo ili Zocolo

Santo Domingo 

San Cristobal je presladak mali gradić, s podosta šarenih kolonijalnih crkava. Na crkvama i ostalim znamenitostima se neću previše zadržavati, jer ovaj grad krije meni jednu puno zanimljiviju priču. Noćni život je živahan, živ čak i nedjeljama, a grad je pun barova gdje se može poslušati rock, blues, jazz i općenito world music (čak i balkan music!). Alternativnih barova punih umjetnika svih vrsta je tona. Baš sam guštala u maloj promjeni, jer toga u Antigui baš i nema, a da o cijeloj jednoj subkulturi, koja je ovdje živa, da i ne govorimo. Ova regija je jednom davno, u 19. stoljeću i jako kratko bila dijelom Guatemale, a šetajući ulicama naletila sam na nekoliko mapa regije Chiapas i Guatemale, uz natpis Mexico tek na sjeveru, izvan granica regije. Nisam otkrila dal' se neka dublja priča nalazi ispod toga, ali je moguće da je povezano uz pokrete koji pokušavaju osnažiti položaje majanskih naroda na ovim prostorima. 

Ovaj grad bio je dom i još uvijek je mnogim zanimljivim ličnostima i događajima, a nazivaju ga i centrom političkog aktivizma. Danas je još uvijek dom neo-zapatista, lijevo orijentirane revolucionarne organizacije EZLN (Ejercito Zapatista de Liberacion Nacional). Sve je započelo negdje 1960. godine izborom Samuela Ruiza za biskupa ove regije. On je bio sljedbenik tzv. teologije oslobođenja koja se često kombinirala s marksističkim revolucionarnim idejama. Naravno, ova škola osuđena je od strane Vatikana kao fundamentalna prijetnja vjeri crkve. Ovaj biskup uspio je organizirati "Indian Congress" s domorodačkim stanovništvom iz oko 300 različitih zajednica. To je bio prvi kongres koji je uspio politički ujediniti ove zajednice u sindikate, a ti sindikati kasnije su tvorili bazu EZLN organizacije.

Zastava EZLN-a

Usprkos aktivizmu, desetljećima nakon, domorodačko stanovništvo i dalje je bilo marginalizirano, a razlike u društvenim slojevima velike. Godine 1994., na dan kad je potpisan NAFTA sporazum (ugovor između SAD-a, Kanade i Meksika) EZLN je okupirao i preuzeo grad i drugih 6 zajednica u regiji. Pročitali su svoj proglas pobune, okupirali vojne baze i oslobodili zatvorenike. Pobuna je okončana uz pomoć svećenika Ruiza pregovorima i mirno, a Katolička crkva se ogradila od pokreta. Ovog svećenika sve do njegove smrti lokalno stanovništvo je zvalo "Tatic" (otac), a dobitnik je i Međunarodne nagrade za ljudska prava.

Vođa ove organizacije poznat je pod nazivom Subcomadante Marcos. Iako nije majanskog podrijetla, smatra se vođom majanskih zajednica u borbi za njihova prava. On je također i pisac i pjesnik koji je objavio nekoliko knjiga, deklarirani je anti-kapitalist i vođa "rata protiv meksičke države", iako je taj rat od '94. nenasilan i defenzivan. Godine 2005. grupa je izdala deklaraciju u kojoj su iznijeli svoje vizije za Meksiko i ostatak svijeta. Deklaraciju na engleskom možete pročitati ovdje: link . Njihova idelogija pomiješana je duboko s majanskom tradicijom, libertarijanskim socijalizmom, anarhizmom i marksizmom. Zanimljivo je bilo vidjeti grad u kojem je takva ideologija vrlo živa i podržava je većina stanovništva, kako majanskog podrijetla, tako i ostalog stanovništva i sve većeg broja stranaca koji se doseljavaju u grad.

Subcomadante Marcos, uvijek pod crnom maskom