Šarena počivališta

Groblja su me oduvijek pomalo fascinirala, iz očitih razloga – svakog od nas muče ista ili bar slična pitanja vezana uz smrt, bez obzira na religiju, razum, smisao života, biologiju i/ili kemiju.  U mnogim stvarima sve kulture, narodi i nacije po ovom pitanju su slične, rituali vezani za smrt i ono poslije smrti postoje svugdje, a opet me fascinira koliko toga možeš spoznati o određenom narodu ili mjestu ako samo baciš oko na njihova posljednja počivališta. Kada smo putovali za Monterrico naš shuttle prošao je pored bezbroj groblja koja su mi odmah zapela za oko:  grobovi obojeni u jarke boje, vidljivi čak i s autoceste! Ne bih se čudila da neki i svijetle u mraku J. Iako sam čula da su neka groblja malo udaljenija od mog sela prava turistička odredišta, za prvu priliku posjetila sam groblje u Parramosu, jedno sasvim obično seosko groblje. 

Grobovi su prštali u bojama, pa kako ovo  može biti tužno? Roza, tirkizna, žuta, boja metvice i plava  prevladavaju na većini grobova, kao i na kućama u selu, ukrašeni s raznim umjetnim kičastim aranžmanima, često u obliku srca.  Izdaleka, izgleda kao mjesto gdje se slavi život, a ne žali smrt.  A možda ovdje to ide jedno uz drugo.

Hm, da... ali takvi šareni grobovi ipak rezervirani su za one koji si to mogu priuštiti. Nakon što sam prošetala nekoliko metara, primjetila sam i grobove ljudskom oku ne tako zanimljive – samo hrpa zemlje, drveni križ i bojom ispisani datumi rođenja i smrti. Priznajem, malo sam se naježila, ipak sam šetala između hrpe mrtvih ljudi od kojih me dijeli samo zemlja, bez kapsila i mramornih ploča. U Guatemali su i groblja promjenjiva. Ukoliko obitelj pokojnika više ne može plaćati najamninu (da, plaća se najamnina) mrtvi se iskapaju ili sele u zajedničku, masovnu grobnicu i mjesto se prepušta drugome ili se jednostavno nekoga pokopa poviše drugog/drugih pokojnika.

Na Dia de los Muertos (Dan mrtvih) i Día de Todos Los Santos (Svi Sveti) groblja su posebno živahna i u Guatemali se slave mješavinom katoličkih i majanskih običaja. Dan se provodi s obitelji u obnovi i uređenju grobova, bojenju u živahne boje i – pikniku. Piknik ide toliko „daleko“ da nije neobično taj dan vidjeti prodavače slastica, sladoleda i voća kako se guraju među grobovima. Nakon osiguranja da grob ima novu boju ili sloj boje, groblja se prekrivaju hrpom cvijeća i svijeća. Druga stvar, nama zanimljivija i egzotičnija, je izrada i puštanje šarenih letećih zmajeva napravljenih od papira i bambusa.  Zmajevi u ovoj priči služe tjeranju zlih duhova od pokojnikova groba, a ta tradicija s vremenom je prerasla i u nekoliko velikih festivala koji se održavaju diljem zemlje. Jedan je relativno blizu i nadam se posjeti festivalu u studenom, a do tada uživajte u prizorima jednog sasvim običnog seoskog groblja...

Zmajevi na grobljima - preuzeto sa wodumedia.com