Epilog smaka svijeta

Dakle, taj famozni smak svijeta opet nas je preskočio. Nije ni ta panikica bila loša - ljudi diljem svijeta saznali su da Maje itekako još postoje i, dapače, čine 50% stanovništva države u kojoj ću provesti 2013. godinu i još nešto sitno. Novi period za Maje i novi period za mene :)

Do mog puta ostalo je još nekoliko dana i dok muku mučim s pakiranjem (kako, ali kako sve staviti u jedan kufer?!) evo osnovnih informacija što ću raditi i gdje ću živjeti sljedećih godinu dana.

Guatemala je država u Srednjoj Americi, okružena Meksikom, Belizeom, El Salvadorom, Hondurasom, Tihim oceanom i Karipskim morem. Tijekom prvog tisućljeća naše ere bila je dom Majanskoj civilizaciji, sve do dolaska španjolskih kolonizatora, od kojih je nezavisnost dobila davne 1821. godine. Nakon toga zemljom su vladali raznorazni diktatori, ali i američka korporacija United Fruit Company koja je izvozila tropsko voće i usput krojila politiku Guatemale i ostalih država u okolini na štetu domaćeg stanovništva kršeći pozamašnu listu njihovih ljudskih prava (tako je i nastao naziv "banana republika"). Danas se ta kompanija zove Chiquita Brands International, a njihove banane s plavo-žutom naljepnicom mogu se naći i na našim stolovima. 1996. godine završio je 40-godišnji građanski rat koji se vodio između vlade koju su podupirali potomci Španjolaca i lijevo orijentiranih pobunjeničkih skupina koje su podupirali starosjedioci i siromašni seljaci. Procjenjuje se da je u ratu poginulo više od 200 000 ljudi, većinom majanskog podrijetla uz još oko milijun izbjeglica. Kažu, tenzije su još prisutne. 

Guatemala je i zemlja čokolade i kave (jupiii!), "zemlja vječnog proljeća" je njen službeni motto, a na jednom od mnogih majanskih jezika riječ Guhatezmalh znači mjesto mnogih stabala. Ima i toga i vulkana, pješčanih plaža, tropskih šuma, jaguara, šarenih papiga, tapira i tarantula...

Ja ću biti smještena u kampusu koji je dio Parramosa i San Andres de Iztapa, sela okruženih vulkanima na 1800 metara nadmorske visine, smještenih između turističke Antigue i malo većeg grada Chimaltenanga, sat vremena autobusom od glavnog grada. Organizacija za koju ću volontirati prisutna je u 9 zemalja Latinske Amerike i brine se za siročad i napuštenu djecu koja žive u uvjetima ekstremnog siromaštva. U sklopu kampusa postoji i škola u kojoj ću sljedećih godinu dana predavati engleski jezik. Iako sam to već radila prije 2 godine na tada zakržljalom ruskom, trema je tu - idem u pravu školu, stvarno ću biti maestra, a u prva 2 tjedna koja su za mene orijentacijska moram pohvatat dovoljno španjolskog za sporazumijevanje s malom dječicom na satu. Što se tiče obujma posla, radit ću od ponedjeljka do petka od 7 do 12, popodneva su slobodna za planiranje satova, kao i vikendi koje mogu koristiti za putovanja po Guatemali. U cijeloj godini čekaju me i 4 tjedna godišnjeg odmora, jednom mjesečno produženi vikend, a svaka 3 mjeseca dva dodatna slobodna dana za izlazak iz zemlje po novi pečat u putovnici. 

Otvorila sam ovaj blog kako bi svi koje zanima bili u toku, da ne moram istu priču prepričavati tisuću puta, a i samoj će mi biti drago imati nekakav pisani trag o životu tamo daleko. Nadam se da će nam biti zanimljivo :) Eto, to je ukratko to, imam još par dana za križanje svega na to-do listi i krećem. Držite fige :)