Día de los Muertos (Dan mrtvih) poseban je događaj u Guatemali, kao i svugdje u svijetu. Isto kao i svugdje drugdje, na taj dan posjećuju se grobovi najmilijih, ali ono što se događa na groblju potpuno se razlikuje od onoga na što smo mi naviknuti. Na grobovima se jede, pije i zabavlja uz muziku. Svako groblje izgleda kao veliko izletište taj dan, ali nešto posebno događa se na dva mjesta, srećom oba meni blizu. Prvo takvo mjesto je Santiago Sacatepéquez, selo nedaleko od Antigue. Krenuli smo rano ujutro jer smo pretpostavljali što nas čeka: mijenjanje milijun camioneta i ogromna gužvara. Iako je selo prilično blizu trebalo nam je 2 sata da stignemo do odredišta, a kada smo stigli u selo trebalo je još pješačiti do groblja. Ulica je postajala sve uža, uz štandove svugdje okolo i gužva na ulazu u groblje je dosegla vrhunac. Svi smo izgorili na suncu, a neki su, uključujući i mene, dobili noževima razderane torbe. Zanimljivo je da uvijek kad se nešto takvo dogodi, počiniteljke su uvijek bile malene žene odjeveno u crno, ne samo u ovom selu. Srećom, ništa nije ukradeno jer su sve naše torbe imale više slojeva. Kad smo napokon stigli do groblja i ušli dočekao nas je fascinantan prizor: prekrasni i ogromni papirnati zmajevi. Oni malo manji letjeli su po nebu, a ljudi koji su ih kontrolirali trčali su po grobovima. Pojma nemam kako se nisu prosuli bar jedan put, pošto je groblje prilično neravno. Zmajevi su svi ručno rađeni od tankog kineskog papira koji se reže i slaže u prekrasne mozaike, a konstrukcije koje ih pridržavaju rađene su od bambusa. Neki od ovih zmajeva rađeni su 6 mjeseci! Vjetar je bio prilično jak i neke zmajeve je srušio, kakva šteta za 6 mjeseci rada. Nakon Santiaga otišli smo do sljedećeg sela poznatog po festivalu i utrkama zmajeva. Opet smo promijenili nekoliko camioneta i popeli se na nogometno igralište na kojem se odvija natjecanje. Nakon Santiaga Sumpango me nije toliko impresionirao, iako je stvarno bilo prekrasnih zmajeva svih boja i tematika. U popodnevnim satima vratili smo se crknuti u naše selo i nažalost nismo otišli na lokalno groblje. Kod nas su se čuli mariachiji do kasno u noć, a svjedoci su nam rekli da su ljudi u noćnim satima bili prilično pijani. Fešta na groblju ovdje se čini kao najbolji način za odavanje počasti najmilijima koji nisu više s nama. Zašto ne? Uživajte u fotografijama!
Nema komentara:
Objavi komentar