Jednu nedjelju otišla sam na prekrasan izlet zajedno s dragim prijateljima Mladenom i Anom. Moja "hrvatska veza" u Guatemali na toliko mi je načina pomogla upoznati državu, ali i smanjiti nostalgiju za domovinom u obliku spize, muzike i nerviranja oko vijesti iz Hrvatske. Za otkrivanje ova dva mjestašca opet mogu zahvaliti njima. Baš se super osjećam kada otkrijem nešto lijepo i zanimljivo, a što nije na utabanoj turističkoj stazi.
Prvi gradić koji smo posjetili je Zaragoza, 30ak kilometara od Chimaltenanga. I opet smo naletili na feriju, u zadnje vrijeme kao da nanjušim gdje su :) Moji prijatelji chapinosi davno su mi rekli da je Zaragoza poznata po lijepim djevojkama, i da su stanovnici ovog grada većinom mladi ljudi. I zaista, izgledalo je kao da u gužvi ferije prevladavaju mladi i stvarno lijepi ljudi, bilo je čak i nekoliko visokih primjeraka. Hura za Zaragozu! Pronjuškali smo malo i po njihovom pazaru i naišla sam na orahe makadamije, pola kile samo 5 kuna! Naravno da sam ih kupila. U kući smo naišli na problem: pojma nemamo gdje je čekić, a kamenja na koja smo naišli raspala su se pri pokušaju otvaranja! Eno ih, jadne, stoje nasred stola i čekaju neku novu ideju.
 |
Igra ferije, ubaci prsten na bocu, na koju bocu ubaciš, tvoja je!
Dno su gazirana pića, sredina pivo, a vrh rum, naravno |
 |
| Ukusna makadamijo, otvori se! |
Cesta između Zaragoze i San Juan Comalape okružena je vrhunskim pejzažem. Brda i doline, i sad, pred kraj kišne sezone, zelena u nedogled. Cesta je prošla i kroz šumu borova i polja kukuruza. Totalno neobično vidjeti bor i kukuruz jedno kraj drugog. Bilo mi je žao što nemam neki bolji fotoaparat, a krivudava i uska cesta koja se penjala na sve veću nadmorsku visinu nije nam dopuštala da se zaustavimo na mjestima gdje je pogled na prirodu stvarno ostavljao bez daha. Ova fotografija niti blizu ne može dočarati kako je divno!
Stigli smo u San Juan Comalapu. Odmah na ulazu se mogu primjetiti obojane fasade, a Mladen je objasnio kako svi u ovom mjestu misle da su slikari, a neki to i jesu. Comalapa je slikarski grad, a sve je počelo s izvjesnim barba Andrés Curruchich Cúmezom, Kaqchikel majom, negdje tamo na početku 20. stoljeća. On je prvi slikar iz ovog mjesta koji se proslavio slikajući tehnikom ulje na platnu. Njegova slava stigla je čak i do SAD-a, a nakon toga svoj život je posvetio učenju novih generacija slikara. Kažu da danas ima bar 500 slikara naivaca, mnogo art galerija koje su zapravo dio kuća, a Comalapu upravo zbog toga nekad zovu i Firencom Centralne Amerike. U ovom gradiću se rodio i Rafael Alvarez Ovalle koji je komponirao muziku za himnu Guatemale, na što su stanovnici Comalape užasno ponosni. Čak smo vidjeli i kuću ukrašenu kovanim željezom s natpisom na prozoru himno nacional de Guatemala. Čitajući jedan tekst naišla sam na informaciju da je guatemalska himna proglašena jednom od 3 najljepše na svijetu, prema milanskoj muzičkoj akademiji, ali u kratkom googlanju nisam naišla na neki pouzdani izvor koji to tvrdi. Meni je himna stvarno lijepa, al to je možda zato što sam je slušala svaki tjedan i usput si oprala mozak :)
 |
Kaže: zabranjeno pišanje, moguć zatvor od 6 do 9 godina (!) i kazna u
duploj vrijednosti popišanog kulturnog dobra :) |
 |
| Centralni trg |
 |
| zalutali smo i među siromašniji dio |
Unaprijed se ispričavam što ovaj post ima puno slika, jednostavno se nisam mogla odlučiti koje zidne uratke podijeliti. Slikari naivci ovoga grada posvećeni su slikanju svakodnevnice i problema domorodačkog stanovništva. Comalapa je bila i mjesto masakra u ratu, tako da ni takvih prizora ne nedostaje. Uživajte u majanskoj naivi!
 |
| moja najdraža: vjerojatno realnost mnogih obitelji |
 |
| "ples osvajanja" ili baile de conquista, kojim se priča povijest kolonizacije |
 |
| seoska ferija, pretpostavljam :) |
 |
| masakr |
Nema komentara:
Objavi komentar