Guate&Ana: San Pedro La Laguna

San Pedro La Laguna, mali gradić ili selo od 13 tisuća stanovnika, jedno je od mjestašaca koje vrijedi posjetiti uz jezero Atitlan. Zapravo, vrijedi posjetiti sva mjesta uz ovo jezero jer su stvarno... posebna. Zbog toga i ne čudi veliki broj stranaca koji su se ovdje trajno ili privremeno naselili, a namjera im je bila ostati samo nekoliko dana. U 5 dana koliko sam provela u San Pedru čula sam toliko takvih priča, od onih ljudi koji su odlučili priznati da su se preselili ovdje. Druga kategorija su ljudi koji si još to nisu priznali, ali su tu mjesecima i pojma nemaju kad će nastaviti taj svoj zacrtani put iz Meksika u Brazil. I moram priznati da je i meni bilo teško otići, ali velika mi je utjeha to što se jezero nalazi samo na 2-3 sata vožnje od mog sela i što mi ta činjenica daje priliku da mu se vraćam opet i opet.

San Juan slikarska je meka, San Marcos raj za ekipu koja brije na meditaciju, yogu i reiki (a zašto, u sljedećem postu), Panajachel je tipično turističko mjestašce, Santiago pravo domorodačko selo, a San Pedro La Laguna, kojeg zovu i nestašno naselje, raj je za ljubitelje hippie subkulture i uživatelje marihuane. I da, stvarno, ovo mjesto kao da je zapelo negdje u 60-ima ili 70-ima...

Planina Nos Indijanca ili Lice Maye

90% stanovnika ovoga sela su Maye kojima je prvi jezik Tz'utujil, jedan od 22 službena majanska jezika u Guatemali. No to ih nije spriječilo da, nakon Antigue, postanu važno središte u koje stranci dolaze učiti španjolski. I zbilja je idealno - svi centri za učenje jezika okruženi su egzotičnim palmama, bungalovima od bambusa i ležaljkama. Pitam se, nauče li išta dok tako besramno uživaju? Kako se odupiru noćnom životu? :)

Crkva iz koje trešti salsa

Sveti Pedro i njegov drug pijetao, pretpostavljam.

Pan de banana?

"Dope can do for you in times of no money, that money can not do for you in times of no dope", rekao mi je jedan lokalni mudrac. I nastavio pričati kako je oduvijek tražio mjesto u kojem je ta rečenica može biti istinita. I kaže da ga je našao. Zaista, ovo mjesto je prilično jeftino - za 5 eura možeš spavati u komodnoj sobi, popiti 5 prilično jakih cuba libri ili piva, pojesti dva obilna mesna obroka ili još mnogo toga, kako kome po volji. Ako i nemaš para, nema frke - ljudi će rado s tobom podijeliti ono što imaju. Da se razumijemo, i oni koji baš ne ljube biljku kanabisa imaju ovdje što raditi - od jahanja konja uz obalu jezera, coffee toura (pogodite tko je bio), planinarenja na obližnji vulkan i planinu, paraglajding, partya... i sve to za prilično razumne novce. Meni se pak najviše svidio taj hippie štih barova iz kojih najčešće možeš čuti Boba Dylana ili Marleya ili dobri stari rock, plejada zanimljivih likova sa svih strana svijeta s još zanimljivijim životnim pričama, friendly atmosfera i wolkswagen bube koje vozi priličan broj stanovnika ovog sela. I da, malo sam se zaljubila u ovo misto. I da, vidit ćemo se još Sveti Pedro i ja.