Kava, meni jako bitan napitak, važan je dio Guatemalske ekonomije. Ova zemlja je idealna za njeno uzgajanje - od nadmorske visine i tla do klimatskih uvjeta. Kava se uzgaja u skoro svim regijama, a najpoznatije su one iz Antigue, s jezera Atitlan i regija Huehuetenango i Coban. Politička nestabilnost u zemlji često je bila izražena kvalitetom i kvantitetom kave - politika je utjecala na razvoj proizvodnje, ali su i proizvodnja, mali i veliki farmeri i korporacije utjecali na političku (ne)stabilnost.
Modernu povijest domorodačkog stanovništva, većinom Maja, u velikom dijelu oblikovali su i procesi koji su se ticali proizvodnje kave i iskorištavanja zemlje za te svrhe, dirajući i mijenjajući njihov dotadašnji način života. Nakon dolaska Španjolaca, doseljenicima su dodijeljena velika imanja, zemlja koja je oduzeta autohtonom stanovništvu. Ono što su prije bili zajednički seoski posjedi, zemlja zajednice, sada su bili posjedi na koje su Maje išle raditi i gotovo ništa zaraditi.
Nakon što su u Europi izumljena kemijska bojila, tržište indiga i cochineala (kukca koji proizvodi karmin boju) u Guatemali je propalo. Proizvodnja kave je razvijena kako bi zamijenila njihovo mjesto i do 1859. godine više od pola milijuna stabala kave je zasađeno u više regija, i od tada eksponencijalno raste izvoz kave u Europu.
Diktator Justo Rufino Barrios 1870. godine odlučio je ići korak dalje - izvoz kave bila je okosnica njegovog programa, oduzeo je svu zemlju koja je pripadala katoličkoj hijerarhiji te komunalna zemljišta u vlasništvu Maja. Socijalni nemiri proizažli iz svjetske ekonomske krize 1929. godine Guatemali su donijeli predsjedništvo Jorge Ubica. Ubicova diktatura 13 je godina provodila represiju protiv sindikata i drugih oblika organiziranja proizvođača. Godine 1950. izabran je populist Jacobo Arbenz koji je započeo zemljišnu reformu, što je izazvalo gnjev vlasnika velikih plantaža, a ponajviše United Fruit Company i američke vlade. Arbenzova vlada srušena je od strane CIA-e, zemljišna reforma ukinuta, sindikati i druge organizacije raspuštene, a na tisuće ljudi je ubijeno, uključujući veliki broj organizatora i članova poljoprivrednih zadruga.
Stanje terora nakon svrgavanja Arbenza nastavilo se tijekom sljedećih vlada i na kraju je dovelo do izbijanja građanskog rata koji je započeo 1962. godine, a trajao do 1996.! Cijela sela su izbrisana od strane vojske, desničarske paravojske i organiziranih "ophodnja sela" od strane tadašnjih vlada. Oko 200 tisuća ljudi je ubijeno, od kojih su većina bili iz ruralnog područja, siromašni i domorodačkog podrijetla. Godine 1996. završio je najduži rat u Americi, ali njegove posljedice su još uvijek tu: siromaštvo, glad, neravnopravna raspodjela zemljišta i rasizam i dalje oblikuju politiku, gospodarstvo i proizvodnju i izvoz kave u Guatemali.
Guatemala zauzima drugo mjesto u svijetu, nakon Kolumbije, u proizvodnji visokovrijedne kave, te ima najveći postotak usjeva koji su kvalificirani kao visoka kvaliteta. Više od polovice se izvozi u SAD (kava koju pijete u Starbucksu npr.) što iznosi jednu osminu gvatemalskog BDP-a! A mi kažemo da je kava važna za nas, ha?
FEDEPMA (Federacion del desarollo de pueblos Mayas/ Savez za razvoj sela Maja) zadruga je koja obrađuje kavu, proizvodi med, organsku kavu, stvara organski crvlji kompost, proizvodi sojino mlijeko i prodaje prirodno obojane tkanine i druge eco-friendly proizvode. Što se tiče kave, posjeduju tvornicu u predgrađu San Pedra koju sam posjetila tijekom svog boravka. Plodove kave kupuju od svojih članova, farmera oko jezera Atitlan, a većinu kave izvoze u Njemačku, ne za daljnju prodaju, već na nekoliko sveučilišta za njihove potrebe. Ta sveučilišta, uz brojne razvojne organizacije, su i donatori, a mnoga su sredstva prikupljena projektima Europske unije.
Zrno kave je zapravo sjeme, ako se ne obradi, poprži i smljeve, može se posaditi i za par godina imate plodno stabalce kave. Stablo kave treba vruću klimu, ali ne izloženo suncu već rastu u debeloj sjeni. Sadnja se često odvija tijekom kišne sezone, kada je tlo dovoljno mekano i vlažno da mlado stablo pusti svoje korijenje.
Potrebno je oko 3, 4 godine da mlado stablo donese prve plodove. Plod, kojeg zovu coffee cherry, tamno crvene je boje kada je spreman za berbu. U većini zemalja plodovi se beru ručno, što je iznimno intenzivan i težak proces. Berba se može odraditi odjednom, rukom ili strojem (što se za sada može vidjeti u Brazilu), ili selektivno. Farmeri obilaze stabla svako 8 do 10 dana, birajući samo plodove koji su na vrhuncu zrelosti. Dobar berač u prosjeku ubere oko 100 do 200 kilograma ploda dnevno, što će kasnije proizvesti 20 do 40 kilograma kave. Na kraju dana, svaki radnik se plaća po količini ubranog ploda.
Nakon što je plod ubran, prerada kave mora započeti što je prije moguće kako bi se spriječilo kvarenje. FEDEPMA koristi takozvanu mokru metodu, gdje se pulpa ukloni nakon branja, a kava se suši samo s malo kože. Prvo se svježe ubrani plod provlači kroz stroj koji uklanja pulpu od sjemena. Pulpa se opere, osuši i koristi kao malč, "pokrivač" za zagrtanje biljaka. Sjemenja se odvajaju po težini tako što se prenose kroz kanale vode: lakša sjemenja plutaju na vodi, a teža, zrelija, potonu na dno. Nakon toga sjemenja prolaze kroz niz rotirajućih bubnjeva koji ih razdvajaju po veličini. Nakon odvajanja, sjemenja se šalju u vodene spremnike kako bi dodatno uklonili sloj sluzi koji ostaje nakon uklanjanja pulpe, gdje ostaju 12 do 48 sati. Nakon toga, kava je spremna za sušenje.
Nakon prerade mokrom metodom, sjemenja se suše do otprilike 11% vlažnosti. Na suncu, gdje ih se redovito širi i okreće već su podijeljeni po kvaliteti. Čišća kava, većinom svijetle boje je kava prve kvalitete, dok što je tamnija (zbog ostataka pulpe) kava druge, treće ili četvrte kvalitete. Nakon sušenja, kava se najčešće sprema u jutene torbe i kreće na dalek put, dolazi do našeg stola, drži nas budnim ili razbuđuje i pomaže preslušati nove tračeve, riješiti probleme ili jednostavno uživati na suncu. Jedino što ne mogu prežaliti je što su ovdje svi ludi za instant kavom punom šećera, a toliko je drugih načina na koje možeš osjetiti divan miris kave, puno autentičniji. Otkad sam pronašla mlin za kavu, uživam u svojoj turskoj, pola sata svako jutro. I miriše na dom.
 |
| Crvlji urin, anyone? |
Nema komentara:
Objavi komentar