Tour de NPHG

Davne 1954. godine jedan dječak bio je uhićen jer je ukrao donacije za siromašnu djecu u jednoj crkvi u Cuernavaci u Meksiku. Svećenik William Wasson iz SAD-a tada je bio u misiji i zadužen za tu crkvu, i nije htio tužiti dječaka za krađu. Zapravo, kad je došao na sud, zatražio je skrbništvo nad dječakom koji je živio na ulicama grada bez roditelja. Tjedan dana kasnije taj isti sudac koji mu je odobrio skrbništvo nad dječakom poslao mu je još njih osmero. Do kraja godine, svećenik je skrbio za 32 djece bez roditelja.  Tako nekako započinje priča o organizaciji Nuestros Pequeños Hermanos.  NPH danas, osim u Meksiku, postoji u još 8 država: Hondurasu, Haitiju, Nikaragvi, Gvatemali, El Salvadoru, Dominikanskoj Republici, Peruu i Boliviji i skrbi se za otprilike 3300 djece koju ne napuštaju ni kada oni navrše 18 godina. 

Stablo avokada - naš meeting point i velika opasnost za glavu

NPH u Guatemali osnovan je 1996. godine, i pomalo, zbog financija, 2003.godine osnovna zdanja na posjedu su završena. Cijeli kampus se zove Casa San Andres i nalazi se na otprilike 1800 metara nadmorske visine, malo izvan Parramosa, u sklopu općine San Andres de Iztapa.  Uz trenutno 350 djece koji žive na ovom kampusu, još oko 300 djece iz okolnih sela pohađa školu.  Na cijelom kampusu je zaposleno oko 150 ljudi na raznim poslovima. 

Uz školu i zgrade koje pripadaju školi, na kampusu se nalaze i kuće za djecu koja žive tu, a podijeljene su u 3 odijeljenja: kuća za djevojčice, dječake i bebe. Svaka kuća sastoji se od nekoliko sekcija koje su podijeljene više manje po dobi djece i/ili njihovim potrebama.  Na kampusu se nalazi i Montessori škola za najmlađe, administrativna zgrada, klinika koja služi i kao klinika za okolna sela, zajednička blagovaonica i kuhinja, knjižnica te kuće za volontere i zaposlenike. 

Administracija

Klinika

Školsko igralište

Basico škola

Knjižnica

Montessori

Casa de niñas i Casa de varones

Kuće za volontere i zaposlenike

Casa 4, moja kućica

Naši susjedi koju nas glazbeno obrazuju uz vatromet svakog trenutka dana i noći

Ono što je meni posebno srcu drago jesu radionice za stručno osposobljavanje koje pohađa svaki basico učenik. Svaki dan od 7 ujutro do 2 popodne učenici pohađaju školu, a od 2 do 5 popodne pohađaju jednu od radionica. Radionice se mijenjaju na godišnjoj ili polugodišnjoj bazi, te na kraju svaki učenik iz basico škole izađe s osnovnim znanjem iz pekarstva, šivanja, zavarivanja, stolarije, poljoprivrede i drugih „ručnih“ obrta. Kako većini učenika učenje i nije baš srcu milo, ovo je način da se osigura da djeca imaju osnovno znanje iz obrta koji su bitni za društvo Guatemale i da nakon basico škole mogu, ukoliko ne žele nastaviti školovanje, naći posao.

Izrada sapuna

Radionica poljoprivrede

Zavarivanje i željezarija

U svakoj radionici se izrađuju stvari koje pomažu samoodrživosti organizacije

Kuhinja

Šivanje

Stolarija

Pekarnica

Kad smo kod toga, Ludwin je moj učenik (jedan od mojih najdražih), a i u mojoj je sekciji, tako da sam ga imala priliku jako dobro upoznati. On je iznimno inteligentan, jako šarmantan i veseo 12-godišnjak sa iznimnim talentom za sve što ima veze s muzikom, plesom (čak ga mogu zamisliti u nekom mjuziklu ili kazalištu bez ikakvog problema), a ima uho i za jezike.  On trenutno nema padrina, iitiga po naški kuma, što znači da mu trenutno nitko ne financira obrazovanje, smještaj ,hranu i sve ostalo u NPH.  A on to stvarno zaslužuje...Pošto ja sama trenutno nisam u situaciji da budem padrina, možda netko tko čita ovaj blog je? Mali intervju s Ludwinom i informacije kako mu pomoći možete naći ovdje: nph.org.